- Trg Republike 1, Donja Dubrava
- +385 040 310 071
- info@popevka.hr
Biti referentno mjesto očuvanja, istraživanja i predstavljanja međimurske popevke kao UNESCO-ove nematerijalne baštine čovječanstva — i prvi hrvatski centar koji jednu vokalnu nematerijalnu baštinu prezentira u dediciranom, specijaliziranom prostoru.
Kroz interaktivni stalni postav, povremene izložbe, edukacijske programe, koncerte, suradnju s lokalnom zajednicom i nositeljima tradicije te kontinuirano znanstveno-stručno istraživanje. Palača prima posjetitelje svih uzrasta i pristupa, doma i iz inozemstva, i čini popevku razumljivom i dostupnom — bez gubitka njezine autentičnosti.
Vrijednosti nisu marketinški slogan — to su provjerljivi kriteriji. Svaka odluka u Palači testira se prema svih pet.
Štitimo izvornost popevke — njezin jezik, melodiju, ritam i kontekst.
Brand je most između generacija — od majstora k mladima.
Palača pripada lokalnoj zajednici, KUD-ovima i pjevačima.
Sve počiva na utemeljenim činjenicama i suradnji sa stručnjacima.
Brand je dizajniran za sve — različite jezike, dobi i mogućnosti.
Najstariji sačuvani stih popevke datira iz 13. stoljeća — božićna pjesma „Narodil nam se”. Popevka kroz stoljeća živi kao usmena predaja, vezana uz radne procese, vjerske običaje i obiteljska okupljanja. Geografija oblikuje identitet: Međimurje, „insula inter Muram et Dravam” (1203.), zaštićeno je rijekama Murom i Dravom.
Franjo Ksaver Kuhač (1834.–1911.), prvi hrvatski etnomuzikolog, u svoju zbirku „Južno-slovjenske narodne popievke” (1878.–1881.) uvrštava 20 napjeva iz Međimurja. Vinko Žganec (1890.–1976.), Međimurec iz Vratišinca, kroz 65 godina rada zapisuje oko 25.000 narodnih pjesama, od čega oko 6.000 popevki iz Međimurja.
Godine 1916. izdaje zbirku „Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja” — knjigu koja će 1919./1920. na Versailleskoj mirovnoj konferenciji poslužiti kao etnomuzikološki dokaz hrvatskog karaktera Međimurja.
Od 1971. u Nedelišću se održava Smotra međimurske popevke. Sredinom 1990-ih popevka doživljava drugi val popularnosti — Lidija Bajuk, Dunja Knebl, Elizabeta Toplek „Teta Liza” iz Donje Dubrave, dvostruka dobitnica Porina 2010.
Godine 2013. popevka je upisana u Registar kulturnih dobara RH. 2016. počinje rad na UNESCO nominaciji — stručni tim L. Bajuk, N. Ceribašić, T. Zebec, uz 73 pisane potpore zajednice. 28. studenoga 2018., na 13. sjednici Međuvladina odbora u Port Louisu, popevka je upisana na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
2. ožujka 2023. Općina Donja Dubrava prijavila je projekt na NPOO. Odobreno je 5.555.410,02 € EU sredstava. 10. veljače 2025. započela je izgradnja u Hirschlerovoj palači. Interpretacijski centar otvoren je 30. lipnja 2026. — kao prvi dedicirani interpretacijski centar posvećen UNESCO-ovoj vokalnoj nematerijalnoj baštini u sjevernoj Hrvatskoj.
Interpretacijski izazov: Kako je tradicionalna težačka pjesma dobila svoj dom u građanskom zdanju s kraja 19. stoljeća.
Naziv Palača međimurske popevke na prvi pogled može djelovati nespretno onima koji povijest ove baštine vežu isključivo uz njezino prirodno ishodište — seoske hiže, dvorišta i polja. Međutim, odabir riječi „palača” u sebi nosi snažnu interpretacijsku i simboličku poruku koja nadrasta puku povijesnu doslovnost.
Poštovanje prema autentičnosti prostora
Prvi i posve opipljiv razlog je arhitektonski kontekst samog objekta. Interpretacijski centar smješten je u podrumu povijesne Hirschlerove palače, zgradi koja svojim svojstvima s kraja 19. stoljeća doista predstavlja gradsku palaču. Nazvati ovaj suvremeni centar „hižom” unutar izvorne građanske palače značilo bi stvarati nepotreban arhitektonski i prostorni paradoks.
Simboličko uzdizanje i priznanje tradiciji
Drugi, još važniji razlog je simboličko uzdizanje same popevke. Međimurska popevka stoljećima je bila umjetnost „malog”, potlačenog čovjeka, rođena iz težačkog rada, tuge i radosti. Smještanjem njezina doma u palaču i zadržavanjem tog naziva u imenu centra, šalje se jasna poruka: ono što je poniklo u skromnoj seoskoj hiži i na polju, danas je prepoznato kao vrhunska, globalna kulturna vrijednost, upisana i na UNESCO-ov reprezentativan popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
„Naziv ‘Palača’ tako postaje metafora transformacije. To nije pokušaj prepravljanja povijesti i tvrdnje da se popevka pjevala na plemićkim dvorovima; to je čin davanja najvišeg mogućeg statusa toj istoj težačkoj pjesmi. Popevka je napokon ušla u palaču — ne kao gost, nego kao njezin punopravni i trajni gospodar.”
Kroz ovaj naziv slavimo putovanje međimurske popevke od njezinih skromnih početaka do statusa zaštićenog kulturnog blaga. Zato ona s ponosom stanuje u Palači.
Predregistriraj se za otvorenje 2026. i osiguraj poseban popust za prvi posjet.
